Nakon što je 1986. diplomirao klasičnu gitaru na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Darka Petrinjaka, Igor Paro posvećuje se ranoj glazbi, svirajući renesansne i barokne lutnje. 1988. odlazi na studij rane glazbe u Basel, (Švicarska) gdje je 1993. kao prvi lutnjist iz Hrvatske na uglednoj Scholi Cantorum Basiliensis diplomirao renesansnu i baroknu lutnju u klasi Eugena Domboisa i Hopkinsona Smitha.

 Kao solist i kao član raznh sastava za ranu glazbu nastupao je u Hrvatskoj, na Večerima rane glazbe u Sv. Donatu u Zadru, na Osorskim glazbenim večerima, u okviru Međunarodne slavističke škole u Dubrovniku, na Večerima Antuna Dobronića u Jelsi, na zagrebačkoj Sceni Amadeo, u Atelijeru Meštrović u Zagrebu, na međunarodnim festivalima gitare The Sea & Guitars Festival u Vrsaru, Tirando u Poreču, u ciklusima koncerata u porečkoj Eufrazijani, na Međunarodnom festivalu rane glazbe u Dvigradu te na Varaždinskim baroknim večerima, sudjelujući u brojnim modernim praizvedbama hrvatske i talijanske renesansne i ranobarokne glazbene baštine.

1997. organizator je i voditelj prve Međunarodne akademije za ranu glazbu u Starom Gradu na otoku Hvaru.

Osim u Hrvatskoj i u Švicarskoj nastupao je kao solist i kao član brojnih projekata za historijske izvedbe baroknih opera u Njemačkoj, Italiji, Norveškoj, Češkoj, Mađarskoj i Bugarskoj, te u Izraelu i u Japanu.

Kontinuirano njeguje i bogati repertoar pjesama uz pratnju lutnje ili gitare, od 15. do 21. stoljeća. Surađivao je s našim istaknutim pjevačima, Dunjom Vejzović, Maxom Emanuelom Cenčićem i Ivanom Lazar, te s pjesnicima i glumcima Tahirom Mujičićem, Enesom Kiševićem i Zoranom Kelavom.

Svoje dugogodišnje iskustvo u sviranju historijskih instrumenata primjenjuje na gitaru, izvodeći gitarističku glazbu 19. stoljeća na vjernim kopijama gitara iz tog razdoblja.

2010. objavio je transkripcije prve ikad tiskane glazbe za gitaru, 6 gitarskih skladbi Alonsa Mudarre iz 1546. godine.