Petak, 31. srpnja | Lovre Marušić Trio

Lovre Marušić, klavir | Nikita Geller, violina | Aram Yagubyan, violončelo

J. Brahms: Klavirski trio u c-molu, Op. 101 (Allegro energico, Presto non assai, Andante grazioso, Allegro molto); S. Rahmanjinov: Klavirski trio br. 1 u g-molu, “Elegični“; Dora Pejačević: Klavirski trio br. 2 u C-duru, op. 29 (Allegro con moto: Scherzo – Allegro, Lento – Allegretto, Finale – Allegro risoluto)

Lovre Marušić svoju je međunarodnu reputaciju potvrdio osvajanjem srebrne medalje i specijalne nagrade Robert Schumann Award na prestižnom pijanističkom natjecanju International Telekom Beethoven Piano Competition 2023 u Bonnu – Njemačka kao i osvajanjem srebrne medalje u Clevelandu, SAD na 2021 Cleveland International Piano Competition. Prve poduke iz klavira dobiva od Rozarije Samodol u rodnom Omišu. Na poziv slavne ruske pijanistice Natalije Trull, 2006. godine odlazi u Moskvu na Centralnu muzičku školu pri Državnom konzervatoriju “P. I. Čajkovski”, koju je 2011. godine uspješno završio. Studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu započeo je u klasi Rubena Dalibaltayana a nastavio te diplomirao u klasi Ljubomira Gašparovića. Svoje poslijediplomske studije nastavlja na Hochschule für Musik Franz Lisztu Weimaru u klasi Grigoryija Gruzmana.
Bilježi nastupe sa eminentnim orkestrima i vrhunskim komornim sastavima poput The Cleveland Orchestra, Beethovenorchester Bonn, Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, Vojvođanskih simfoničara, Beogradskih simfoničara, Irkustske filharmonije, Simfonijskog orkestra HNK Split, Escher String Quarteta iz New Yorka, Beethoven Trio Bonn te Zagrebačkih solista i Splitskih solista. Dobitnik je Rektorove i Dekanove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za iznimne rezultate tijekom studija.
Kao solist i komorni glazbenik nastupa na raznim festivalima i koncertnim ciklusima diljem Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Kosova, Austrije, Kine, Italije Njemačke, Portugala, Lihtenštajna, Rusije, Francuske i SAD-a. Trenutno je zaposlen na poziciji redovnog profesora klavira na Gustav Mahler Privatuniversität für Musik u Klagenfurtu te je umjetnički voditelj međunarodnog festivala komorne glazbe “Ostinato” u Omišu.
Lovre Marušić je generalno zastupništvo potpisao sa tvrtkom CristoforiumArt.

“Svijet je prepun brzoprstih mladih pijanista. Ali, među njima se izdvajaju oni poput Marušića kojima su misli i umjetnička imaginacija brže od prstiju.”
Branimir Pofuk, Večernji list

Nikita Geller rođen je 1997. godine u Minsku. Prve poduke iz violine započeo je s pet godina u glazbenoj školi u Minsku kod profesorice Olge Karotine. S devet godina nastavlja školovanje kod profesora Kucovskog u Erfurtu. Godine 2008. položio je prijemni ispit za Glazbenu gimnaziju „Schloss Belvedere“ u Weimaru, gdje je učio kod profesora Lehmanna i C. Blumensteina. Uslijedili su brojni koncerti s komornim sastavima i orkestrima, kao i solistički nastupi u Njemačkoj i inozemstvu. Od 2014. godine studira u klasi prof. dr. Friedemanna Eichhorna na Visokoj školi za glazbu Franz Liszt u Weimaru.
Dobitnik je brojnih prvih i posebnih nagrada na njemačkom nacionalnom natjecanju „Jugend musiziert“ te na Međunarodnom glazbenom natjecanju Karl Adler. Kao solist nastupao je uz Akademski orkestar Halle-Wittenberg, Državni orkestar Eisenach te Komorni orkestar Visoke škole za glazbu Franz Liszt u Weimaru. Također je član ansambala Splendor Baroque i Via Nova. S ansamblom Via Nova nastupao je u Engleskoj (London Ear Festival), Italiji (Il Suono Festival Musica Contemporanea), Južnoj Koreji (Daegu International Contemporary Music Festival) te u Njemačkoj na festivalima Intersonanzen u Potsdamu, Klangnetz Thüringen i Weimarskim proljetnim danima nove glazbe. Nikita je dobitnik stipendija Zaklade Sparkasse Weimar, Ministarstva kulture Tiringije, Njemačke zaklade za glazbeni život te Zaklade Ingeborg Fahrenkamp-Schäffler. Također je stipendist zaklade Villa Musica Rheinland-Pfalz.
Njemačka zaklada za glazbeni život ustupila mu je na korištenje violinu graditelja Aegidiusa Klotza (Mittenwald, 1733.–1805.) iz Njemačkog fonda glazbenih instrumenata.

Aram Yagubyan, rođen u Sankt-Peterburgu, počeo je svirati violončelo u dobi od šest godina. Njegova baka omogućila mu je prvi susret s instrumentom, budući da je bila prijateljica njegove buduće profesorice i prepoznala unukov skriveni talent. Nakon školovanja kod Elene Dernove na Konzervatoriju Rimski-Korsakov u rodnom gradu, Aram Yagubyan završio je preddiplomski i diplomski studij violončela u Hannoveru kod Leonida Gorohova te u Berlinu kod Stephana Forcka. Njegovo je umjetničko poslanje duboko razumjeti glazbu koju izvodi i emocije njezinih skladatelja, bilo da nastupa kao solist, komorni glazbenik ili član orkestra. Za njega je najvažnije prenijeti emociju koju glazba nosi i podijeliti je s publikom – to je njegov glavni cilj svaki put kada izađe na pozornicu.
Nedugo nakon studija u Hannoveru i Berlinu započinje karijeru solo violončelista u Orchestre de la Suisse Romande. Ovaj ruski violončelist oduševljava i svojim solističkim nastupima te redovito nastupa na uglednim festivalima i koncertnim pozornicama, poput Festspiele Mecklenburg-Vorpommern i Victoria Hall u Ženevi. Od ožujka 2022. godine djeluje kao solo violončelist renomiranog Državnog orkestra Stuttgart. Njegova snažna povezanost s instrumentom čini ga svestranim i izražajnim glazbenikom koji s lakoćom prenosi i suptilne i energične karaktere glazbe. Za svoje je muziciranje nagrađen brojnim priznanjima, uključujući dvije nagrade na Međunarodnom Bachovom natjecanju u Leipzigu. Usavršavao se na majstorskim tečajevima u Kronberg Academy, Marktoverdorfer Sommerakademie i Usedom International Masterclasses, među ostalima.
Osim kao solist, Yagubyan je aktivan i kao orkestralni glazbenik – nakon stipendije u orkestralnoj akademiji Ferenc Fricsay pri Njemačkom simfonijskom orkestru Berlin, već je 2019. godine, sa samo 25 godina, imenovan solo violončelistom Orchestre de la Suisse Romande. Uz orkestralno muziciranje, posebnu strast gaji prema komornoj glazbi, koja zauzima središnje mjesto u njegovu umjetničkom izrazu. Spontanost i neposredna komunikacija među glazbenicima čine ovaj oblik muziciranja osobito privlačnim, a imao je priliku surađivati s uglednim umjetnicima poput Igora Tchetueva, Andreya Baranova i Beatrice Rane.

Za mene je moje violončelo osjetljivo i puno topline, ali istodobno neukrotivo i tvrdoglavo – baš poput čovjeka. Moj je cilj svakodnevno mu se prilagođavati, istinski ga razumjeti i prihvatiti.
(Aram Yagubyan)