Petak 11. rujna | Martina Filjak, klavir | Monika Leskovar, violončelo

Arvo Pärt: Fratres; R. Schumann: Pet komada u narodnom tonu op. 102; J. Brahms: Sonata za vcello i klavir u F-duru op.99; A. Piazzolla: Le Grand Tango

Violončelistica Monika Leskovar (1981.) skrenula je na sebe pozornost javnosti 1995. godine kada je u trinaestoj godini postala najmlađom pobjednicom Međunarodnog natjecanja Čajkovski u Japanu. Najprije polaznica Glazbenog učilišta Elly Bašić u Zagrebu kod prof. Dobrile Berković Magdalenić, zatim učenica Valtera Dešpalja, diplomirala je i završila poslijediplomski studij na Glazbenoj akademiji Hanns Eisler u Berlinu u razredu prof. Davida Geringasa, gdje je 2006. preuzela mjesto njegova asistenta. Usavršavala se na majstorskim tečajevima Mstislava Rostropoviča i Bernarda Greenhousea. Pobjednica je mnogih međunarodnih natjecanja kao sto su ARD u Münchenu (2001.), Mstislav Rostropovič u Parizu, Roberto Caruana u Milanu (1999.) te Adam na Novom Zelandu (2003.). Bila je prva hrvatska predstavnica Eurovizijskog natjecanja za mlade glazbenike koja je ušla u finale, nastupivši u Beču 1998. Koncertirala je u Japanu, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Danskoj, Mađarskoj, Velikoj Britaniji, Novom Zelandu te Australiji. Kao solistica nastupala je s orkestrima kao što su: Simfonijski orkestar Bavarskoga radija, Moskovska filharmonija, Sendajska filharmonija, Slovenska filharmonija, Sanktpeterburški simfonijski orkestar, Zagrebačka filharmonija, Essenska filharmonija, Praški komorni orkestar, Litavski komorni orkestar, Kremerata Baltica, Zagrebački solisti, te s dirigentima poput Valerija Gergijeva, Thomasa Hengelbrocka, Krzysztofa Pendereckog i mnogih drugih.

Održala je brojne recitale, te redovito nastupa na festivalima komorne glazbe po cijelom svijetu, među kojima se ističu Manchester International Cello Festival, Kronberg Academy Festival, Rostropovich Festival, Festival Casals, Dubrovačke ljetne igre, Schleswig-Holstein Musik Festival, Mozartfest Würzburg i dr. Ostvarila je uspješnu suradnju s brojnim istaknutim glazbenicima kao što su Giovanni Sollima, Ivana Švarc Grenda, Boris Berezovsky, Sofia Gubaidulina, Jurij Bašmet, Julian Rachlin, Stefan Milenković, Mischa Maiski, Itamar Golan, Gidon Kremer, Mario Brunello, Patti Smith, Janine Jansen i dr. U sezoni 2010/2011. djelovala je kao prva violončelistica Münchenske filharmonije. Od 2012. godine profesorica je na Konzervatoriju Talijanske Švicarske u Luganu, a od 2017. izvanredna je profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Svira na violončelu napuljskog majstora Vincenza Postiglionea iz godine 1884., koje je dobila na upotrebu od grada Zagreba i Zagrebačke filharmonije.

Pijanistica Martina Filjak svojom istovremeno strastvenom i lirskom svirkom te tehničkom perfekcijom redovito oduševljava međunarodnu javnost i kritiku, kao ‘umjetnica galvanizirajuće snage’ s ‘magnetskom scenskom prisutnosti’. Rođena u glazbeničkoj obitelji, počela je učiti glasovir s pet godina, a već u šestoj prvi put javno nastupa. Glazbenu je naobrazbu stekla na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na bečkom Konzervatoriju, a potom ju završila u renomiranoj klasi za soliste u Hannoveru. Pohađala je i majstorske tečajeve na prestižnoj Klavirskoj akademiji na jezeru Como u Italiji. Pažnju šire međunarodne javnosti privukla je 2009., kada je osvojila 1. Nagradu i niz posebnih priznanja na renomiranom međunarodnom natjecanju u Clevelandu, te ubrzo potom debitirala u dvoranama Konzerthaus u Berlinu, Musikverein u Beču kao i dvorani Zankel u Carnegie Hallu. Neposredno prije Clevelanda bila je dobitnica prvih nagrada na natjecanjima Viotti ( 2007.) i Maria Canals u Barceloni (2008.) te bila laureat natjecanja Busoni u Bolzanu. U Hrvatskoj je nagrađivana nagradama ‘Milka Trnina’ Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, državnom nagradom ‘Vladimir Nazor’ za izvedbe Brahmsova Prvoga koncerta i Kelemenova koncerta, ‘Orlandom’ za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama, Juditom za izvedbu koncerta Dore Pejačević na Splitskom ljetu a 2009. odlikovana je Redom Hrvatskog pletera za postignuća u glazbi. Posljednjih je nekoliko sezona Martina surađivala sa nizom svjetski renomiranih orkestara i dirigenata.

Martinin široki repertoar obuhvaća literaturu od Bacha do Beria te preko trideset klavirskih koncerata. Kao osoba koja voli prirodu i u njoj je istinski sretna, oduševljava se glazbom koja evocira zvukove prirode i folklorne melodije – primjerice Bartókova suita Na otvorenome, Six Encores od Beria (Wasserklavier, Erdenklavier, Feuerklavier i Luftklavier) te Ravelova Une barque sur l’océan spadaju među njezina najdraža djela. Istovremeno je privlači komorno muziciranje ali i tehnički i intelektualno zahtjevna i komplicirana djela kao što su Beethovenova Hammerklavier Sonata i Bartókov Klavirski koncert br. 2. Pažnju šire međunarodne javnosti privukla je 2009., kada je osvojila 1. Nagradu i niz posebnih priznanja na renomiranom međunarodnom natjecanju u Clevelandu, te ubrzo potom debitirala u dvoranama Konzerthaus u Berlinu, Musikverein u Beču kao i dvorani Zankel u Carnegie Hallu (‘Živopisna i privlačna scenska prisutnost …. snalažljivost tehnike i prirodnost muzikalnosti …Pijanistica vrijedna pozornosti’, The New York Times). Neposredno prije Clevelanda bila je dobitnica prvih nagrada na natjecanjima Viotti ( 2007.) i Maria Canals u Barceloni (2008.) te bila laureat natjecanja Busoni u Bolzanu.

U Hrvatskoj je nagrađivana nagradama ‘Milka Trnina’ Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, državnom nagradom ‘Vladimir Nazor’ za izvedbe Brahmsova Prvoga koncerta i Kelemenova koncerta, ‘Orlandom’ za nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama, Juditom za izvedbu koncerta Dore Pejačević na Splitskom ljetu a 2009. odlikovana je Redom Hrvatskog pletera za postignuća u glazbi.