Nedjelja, 31. kolovoza | ANTIPHONUS & CONCERTI DEI VENTI
Oratorij Michelangela Falvettija : U BOJAMA DUGE
Očekuje vas dramatičan oratorij kalabreškog skladatelja Michelangela Falvettija, praizveden u Messini 1682. godine.
Pred vama je dramatičan oratorij kalabreškog skladatelja Michelangela Falvettija, praizveden u Messini 1682. godine. Njegova je tema biblijsko izvješće o Općem potopu, ljudskoj zloći i pravici; uz Nou, ženu mu Rad (premda biblijsko izvješće damu ne imenuje) i samog gospodina Boga, protagonisti ove pikantne skladbe su i Smrt, Božanska pravda, kao i četiri elementa: Zrak, Voda, Vatra i Zemlja. Instrumentarij, prema onodobnoj praksi, nije definiran i zapisan je na pet sistema, ali pretpostavlja gudački korpus, continuo, kornete i trombone, kao i (prema mogućnostima) egzotične intervencije koje potpomažu veliki teatralni potencijal djela. Glazbeni jezik oslonjen je na dramatičnu deklamaciju, motetski skladane višeglasne scene kroz koje se javlja i kolektivni duh; elementi, baš kao i Smrt, ili Božanska pravda, nisu tek alegorijski likovi već krajnje djelatni protagonisti drame, obraćajući se slušatelju cijelom paletom jasnih afekata i vrlo rafiniranih izražajnih sredstava – briljantnih koloratura, lamenta i jezivih fraza koje dočaravaju razinu devastacije, uz vrlo slikovite poteze glazbenog pera kojima se dočarava kiša – od kapljica do nezaustavljive bujice.
U svjetlu apostrofiranog tematiziranja klimatskih promjena čini se pravi čas da se ovo djelo, prožeto smjelim arijama i sjajnim madrigalskim višeglasnim odsjecima kao i deskriptivnim instrumentalnim intervencijama predstavi (ne samo) našoj publici, kao impuls da kroz sjajnu glazbu doživimo promjenjivi kontekst ove pripovijesti. Potop je opće mjesto kataklizme, situacija u kojoj ljudska pojedinačna, pa i kolektivna egzistencija dolazi u pitanje ili pak imperativno nestaje: a antropogena interpretacija uzroka toj drami napinje, baš poput duge, luk iz prapovijesti do današnjice. Izvješće o općem potopu, u arhajskom, uvijek primjenjivom bezvremenu, završava znamenom duge koju Jahve stavlja na nebo, kao simbol saveza kojim obećava da više neće zbog čovjeka nauditi zemlji. Potop je tema u hebrejskoj, indijskoj, mezopotamskoj, srednjoameričkoj i starogrčkoj verziji, dok duga predstavlja savez sklopljen između Boga i svega živoga na zemlji, a ne samo Boga i čovjeka.
Kako god se interpretacije i svjetonazori mijenjali, nekako nas iste teme muče od pamtivijeka, a među jačim motivima koji ih pokreću su svakako pravda i njezine pratiteljice krivica i kazna, te s druge strane nada, i njezini pratitelji – oprost i pomirba. U tim bojama razvija se glazbena priča Falvettijevog Potopa, a na nama ostaje da, nakon što je oslušamo, prisluhnemo i njezine odjeke u našem vremenu.
Anabela Barić – Acqua (Voda); Monika Cerovčec – Aria (Zrak), Rad, žena Noina; Martina Borse – Morte (Smrt); Franko Klisović Giustizia divina (Božanska Pravda); Ivan Bingula – Foco (Vatra); Siniša Galović – Noa; Tomislav Fačini Terra (Zemlja); Matija Bizjan – Dio (Bog)