Dubravka Crnojević Carić

Dubravka Crnojević Carić diplomirala je studij glume na Akademiji za kazalište, film i TV Sveučilišta u Zagrebu (u klasi prof. Joška Juvančića), a na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (1989.) studij hrvatskog jezika i književnosti. Magistrirala je (Heteroglosija kao odraz društvenih protuslovlja u Slavoniji 18. stoljeća, mentor: Pavao Pavličić; 1998. godine) i doktorirala (Gluma kao alteracija identiteta, mentor: Vladimir Biti; 2007. godine) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu bila je niz godina asistenticom na predmetu Gluma, a potom predaje Književnost i Svjetska književnost. Godine 2006. postaje stalnom zaposlenicom na odsjeku Dramaturgija (predaje kolegije iz područja Povijesti kazališta i drame, Teoriju glume, Feminističke teorije i dramsko pismo u Hrvatskoj, Feminističke teorije i izvedbene umjetnosti u Hrvatskoj). Predavala je kao vanjska suradnica na Učiteljskom fakultetu u Osijeku (kolegiji Dramski odgoj, Medijska kultura, Scenska umjetnost), te na Ženskim studijima u Zagrebu (kolegij Gluma i „vječno žensko”). Umjetničku docenturu postiže 2007. godine, a znanstvenu 2011. godine. Bila je sudionicom u dva znanstvena projekta (Znakovi povijesti u Hrvatskoj, te Granice identiteta: Identitet i razlika). Objavila je više od četrdeset znanstvenih i stručnih radova, te održala tridesetak predavanja i priopćenja na međunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima, urednica je nekoliko knjiga tj. zbornika, bila je članicom prosudbenih komisija, te recenzentica. Osim znanstvenih i stručnih radova objavljuje eseje i kritike u časopisima Umjetnost riječi, Frakcija, Glumište, Kazalište, Književna revija, Književna republika, Sarajevske sveske; piše enciklopedijske članke. Voditeljica je i koordinatorica za Hrvatsku u sklopu međunarodnog projekta Ženska/feministička umjetnost od 1990-2010. na prostoru Zapadnog Balkana, unutar kojeg je tiskan i zbornik radova 2011. godine. U stalnom je glumačkom angažmanu bila od 1985. do 1992. godine, prvo u HNK u Osijeku, a potom u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, odigravši šezdesetak velikih i glavnih uloga; radila je i na filmu, televiziji i radiju. Od godine 1995. pa do danas režirala je petnaestak kazališnih komada, koje je mahom i samostalno dramatizirala. Dobitnica je nekoliko nagrada za umjetnički rad (područje glume, ali i režije). Objavila je knjigu Gluma i identitet 2008. Godine i knjigu Melankolija i smijeh na hrvatskoj pozornici 2012. godine.