Prostor
Scena Amadeo smještena u atriju Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja na zagrebačkom Gornjem gradu. Prostor u kojem djelujemo već je odavno svojom vrhunskom akustikom i intimnim ugođajem osvojio srca zagrebačke kazališne publike. Naime, Hrvatski prirodoslovni muzej je dom prvog zagrebačkog javnog kazališta pod nazivom Amadeov teatar! Kako bi održala ovu tradiciju, Scena Amadeo dala je nekoliko važnih priloga revitalizaciji prostora u kojem djeluje.
Na pročelju zgrade Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Demetrovoj ulici 14. lipnja 2001. Scena Amadeo svečano je otkrila ploču s povijesnim zagrebačkim dvojezičnim nazivom s početka 19. stoljeća: Kazaliscna Vulicza – Theater Gasse.
Godine 2003. Scena Amadeo obnavlja zapušteni atrij Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja po zamisli muzejskog savjetnika Jakova Radovčića. U novouređenom atriju dominira Kamenospisna karta Hrvatske sastavljena od 2500 kamenih pločica hrvatskog kamena prikupljenih in situ iz cijele Hrvatske, te se atrij popločava karakterističnim hrvatskim kamenom. U dvorištu je izveden i jedinstveni geološki stup, postavljena je podna i bočna rasvjeta po ideji maestra Ive Pogorelića, te električni priključci rađeni za potrebe Muzeja i Scene Amadeo.
Povijest Amadeovog teatra
Amadeov teatar osnovan je 1797. godine i zatvoren 1834. godine. Amadeov teatar dobio je ime po svom osnivaču mađarskom grofu Antonu Amadeu de Varkonyu, velikom županu zagrebačkom. Ulica u kojoj se nalazio tada se zvala Blatna, pa zatim kazališna, a danas se zove Demetrova.
Amadeov teatar bio je javna kazališna dvorana, koju je njen vlasnik iznajmljivao poduzetniku –
principalu družine s najboljom ponudom. Za kazališne predstave i druge priredbe tiskani su plakati, ulaznice, oglasi i reklame.
Na ovim temeljima Amadeov teatar proglašen je prvim zagrebačkim javnim kazalištem.
U Amadeovu teatru predstave su se izvodile uglavnom na njemačkom jeziku s manjim udjelom latinskog jezika. Godine 1832. i 1833. u Amadeovu teatru njemački su glumci izveli prve javne i profesionalne predstave na hrvatskoj kajkavštini. Dragutin Rakovac (1813.-1854.) preveo je dvije komedije Kotzebuea na kajkavski, a Josef Schweigert, redatelj i glumac njemačke družine koja je tada nastupala u Amadeovu teatru, uprizorio je sljedeće predstave:
- 2. listopada 1832. Ztari mladosenja i kosharice (prema Kotzebueu)
- 28. siječnja 1833. Vkanjeni Vkanitel (prema Florijanu)
- 23. srpnja 1833. Ztari zaszebni kuchish Petra III (prema Kotzebueu).
Sve tri predstave izveli su njemački glumci koji nisu bili vični hrvatskoj kajkavštini, pa su se na plakatu zadnje predstave ispričali kako će njihova „ostra marljivozt slomiti“ sve jezične prepreke.
U Amadeovu teatru odigran je sveukupni njemački repertoar standardnih obilježja tadašnje austrijske provincije: drame, opere, baleti i posebna vrsta lakših komada s pjevanjem koja će se kasnije pretvoriti u operetu pod imenom Singspiel. Početkom 19. stoljeća sve se češće pojavljuju pisci bečkoga kruga koji su svojim djelovanjem obilježili postanak bečkog pučkog teatra, bez kojeg je pak nezamisliva geneza hrvatskoga pučkog igrokaza.
U nacionalnoj kazališnoj povijesti Amadeov teatar imao je prvenstveno odgojnu ulogu.