Gjene Vojnović

Vojnović, Eugenija/Eugenia, Gjene (Split, 22. V. 1866. – Château de la Sauge, 20. VI. 1956.), pseudonim Kristijana Solvejgs, hrvatska je pripovjedačica. Kći Konstantina Kosta Vojnovića (1832.-1903.) i Marije Serragli (1836.-1922.), sestra književnika Iva (1857.-1929.) i Luja Vojnovića (1864.-1951.), Katice (1856.-1928.) i Kristine (1868.-1870.) Vojnović, školu je završila u sestara milosrdnica u Zagrebu. Godine 1890. udala se za francuskoga publicista Charlesa Loiseaua. U Vijencu se, najčešće pod pseudonimom (koji asocira na Griegov Solvejgs Lied za predstavu Peer Gynt prema istoimenoj Ibsenovoj drami, praizvedenoj 24. veljače 1867. u Kristianiji, današnjem Oslu, ali i na Gjeninu mlađu sestru), javljala kraćim prozama od 1888. do 1903.; isprepleću se impresionizam, kolorizam, dekorativnost, izdvojeni opisi, dokumentarna i autobiografska građa, motivi iseljeništva i društvene nepravde. U najopsežnijoj pripovijesti Crveno ruho (Vijenac, 1894.) Gjene Vojnović žensku slobodu stavlja u prozno središte kao jedna od prvih hrvatskih književnica koja se bavi temom bovarizma i ženske psihe. Potraga za identitetom vidljiva je i u dubrovačkom idiomu hrvatskoga jezika koji je određuje kao nostalgičnu Dubrovkinju. Nekoliko kulturoloških publikacija objavila je s mužem na francuskom jeziku. Djela: Elegija, Zagreb, 1893., La chanson du Balkan, Coulommiers, 1913., A l’ ombre de la coupole de St. Pierre de Rome, Grottaferrata, 1918., Rêves et contes du vieux Moulins, Moulins, 1939. Oživljavanje djela i osobnosti Gjene Vojnović Studentskoga teatra Lero i Davora Mojaša slično je Peerovu povratku voljenoj Solveig nakon cjeloživotna lutanja.

Mira Muhoberac